петак, 23. децембар 2011.
Za ptice
Danas sam postavio stub i na vrhu se nalazi hrana za ptice. To je ispred prozora sobe tako da mogu da ih posmatram i fotografišem. Za sada su to senice i vrapci. Hranim ih žitom, suncokretom, mlevenim kukuruzom i mrvicama hleba.
четвртак, 22. децембар 2011.
Prvi sneg ove zime
среда, 2. март 2011.
LJubav ova između tebe i mene ....
Ljubav ova između mene i tebe prosta je kao pesma.
Nikakve tajne izvan današnjice; nikakve borbe oko nemogućeg; nikakve senke iza ljupkosti; nikakvo otkrivanje u dubinama tame.
Ljubav ova između tebe i mene prosta je kao pesma.
Mi ne lutamo iz reči u večito ćutanje; ne podižemo ruke svoje u prazninu za stvarima izvan nade.
Zadovoljni smo onim što dajemo i onim što dobijamo. Nismo iscedili i poslednju kap radosti, da iz nje pravimo vino patnje svoje.
Ljubav ova između tebe i mene prosta je kao pesma.
( deo pesme Rabindranat Tagore )
среда, 23. фебруар 2011.
Stigao je juče
Nadam se da ću imati sreće da se sa njim dugo družim. Posmatraću stvari njegovim očima, pronalaziću motive, on će biti razlog za rane jutarnje šetnje, za posmatranje ljudi, ulica, zalaske sunca i još mnogo čega ... a posle ću imati zdovoljstvo da obrađujem i posmatram fotografije.
Gotovo da sve što sam pisao mogao sam da pišem u množini jer Dragana i ja u svemu uživamo zajedno.
A short story by H. L. Borges
Čovek reši da nacrta svet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine , kraljevstva, planine, zalive, brodove, ostrva, ribe, zvezde, konje i ljude. Pred smrt on otkrije da taj strpljivi lavirint linija ocrtava njegov sopstveni lik.
A man decides to draft the world. Over the years, fills the space drawing the provinces,kingdoms, mountains, bays, ships, islands, fish, stars, horses and humans. Before his death,he discovers that the patient labyrinth of lines tells of his own character.
субота, 12. фебруар 2011.
Voda,Sunce i Led
Fotografije potoka
уторак, 8. фебруар 2011.
Na trulom panju
Nastavak ili bolje reći početak
Posle više od dve godine ovo je prvi post, moglo bi se reći uvodni. Ovde mogu da se raspišem za razliku od Twittera. http://twitter.com/#!/galeoguca
Uguran u gotovo bezkonačni niz blogova osećam se tako izdvojen kao planeta u svemiru.
Za ove dve ipo godine ništa se nije promenilo i ništa nije kao što je bilo. Ono što je najvažnije..
sada mislim da priča nije do kraja ispričana ( putovanje )
Пријавите се на:
Постови (Atom)